BIOLOGIJA

Prirodni činitelji, ali i dugogodišnje djelovanje čovjeka i njegov suživot s prirodom, učinili su Park prirode "Žumberak – Samoborsko gorje" područjem zanimljive i bogate bioraznolikosti.
Takozvani kulturni, mozaični krajobraz, u kojem se izmjenjuju otvorene, travnjačke površine sa onima prekrivenima šumom, rezultat je čovjekova djelovanja – krčeći šume koje bi bez njegova utjecaja pokrivale čitavo prostranstvo Parka, stvorio je otvorena, nešumska staništa koja nastanjuju "nove", nešumske vrste.
Tako je čovjek, i nehotice, od davnina radio na povećanju prirodne raznolikosti ovoga kraja.
Danas su takva travnjačka staništa ozbiljno ugrožena prirodnim procesom sukcesije, jer je sve manja potreba ljudi za mjestima gdje bi obrađivali polja, napasali svoju stoku ili kosili travu. Više im nisu potrebne ni lokve, nakupine stajaće vode koje su služile kao pojila za stoku, a mnogim rijetkim i zaštićenim životinjama su dom, mjesto za razmnožavanje ili hranjenje.

FLORA

O bogatstvu biljnoga svijeta Parka govori podatak o preko 1000 biljnih svojti koje su zabilježene na ovome području, od kojih su mnoge strogo zaštićene Zakonom o zaštiti prirode, a neke se nalaze i na međunarodnim popisima ugroženih vrsta te uživaju poseban status prema europskoj legislativi i međunarodnim konvencijama. Osim travnjačkih svojti, tu je i šumska flora te flora vlažnih i zamočvarenih staništa, flora šikara, sječina, vriština, stijena i sipina te korovna i ruderalna flora. Na području Parka prirode ukupno je zabilježeno 90 vrsta iz Crvene knjige vaskularne flore Hrvatske. Među njima se nalaze 3 na globalnoj razini kritično ugrožene vrste te 11 globalno ugroženih i 28 globalno osjetljivih vrsta.

Šume

Od šumske vegetacije, u nižem brdskom području najrasprostranjenija je šuma hrasta kitnjaka i običnoga graba, na strmijim toplim obroncima šuma hrasta medunca i crnoga graba, dok su u najvišim predjelima najčešće bukove šume. Ove su šume stanište i nekim ugroženim i zaštićenim vrstama biljaka poput globalno osjetljivih vrsta Iris croatica i Daphne blagayana.

Rubni dijelovi šuma i šumarci, tj. prijelazna područja između šuma i otvorenih staništa značajni su za vrste osjetljive na ispašu i gaženje, a prilagođene uvjetima sjene, kao što su neke globalno osjetljive vrste kaćuna (divljih orhideja) i ljiljana.

Travnjaci

Tek mali dio travnjačkih površina je prirodnog porijekla; na većinu travnjaka, travnjačkih voćnjaka i obradivih površina utjecali su stanovnici ovoga kraja, najprije krčenjem šuma, a zatim obavljanjem tradicionalnih poljoprivrednih djelatnosti kojima su održavali ovakva poluprirodna staništa. Travnjaci na području Parka prirode vrlo su bogati vrstama – mjestimično je na jednom kvadratnom metru zabilježeno i do 40 vrsta biljaka! Mnoge od njih nalaze se u Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske.
Velik značaj za biološku raznolikost Parka imaju i područja vlažnih i zamočvarenih livada te ravnih cretova. Značajan primjer je područje uz potok Jarak gdje je zabilježeno čak 7 strogo zaštićenih i 12 zaštićenih biljnih vrsta. Među njima valja istaknuti na globalnoj razini kritično ugrožene vrste: uskolisna suhoperka (Eriophorum angustifolium) i čaškasta baluška (Tofieldia calyculata); globalno ugrožene vrste šaševa, globalno osjetljive vrste: prosasti šaš (Carex panicea) i mirisavi dvolist (Platanthera bifolia) te vrstu sa statusom nedovoljno poznate (DD) u Hrvatskoj, izduženi šaš (Carex elongata).

Gljive

Na području Parka do sada je ukupno zabilježeno 377 vrsta gljiva. No, s obzirom na raznolikost staništa i veličinu površine Parka prirode kao i na činjenicu da istraživanje gljiva uvjetuje pronalazak njihovih plodišta koja su kratkotrajna, pojavljuju se u određeno doba godine ili njihova pojava može u pojedinim sezonama potpuno izostati, može se zaključiti da je to tek manji dio ukupnog broja vrsta gljiva na ovom području . U okviru istraživanja provedenog 2007. godine pronađeno je 7 vrsta gljiva novih za Park prirode "Žumberak – Samoborsko gorje", od kojih se vrsta sivosmeđa puževica (Hygrophorus camarophyllus) nalazi na Crvenom popisu gljiva Hrvatske sa kategorijom ugoženosti EN (globalno ugrožena vrsta).

Lišaji

Preliminarnim lihenološkim istraživanjima koja su provedena na području Parka prirode "Žumberak – Samoborsko gorje" tijekom 2007. i 2008. godine, zabilježeno je 79 svojti lišaja, od kojih se tri nalaze na Crvenom popisu lišaja Hrvatske. To su Bryoria fuscescens (sa statusom VU – osjetljiva svojta), Lobaria pulmonaria (sa statusom ugrožene svojte - EN) te rod Usnea (status VU). Tijekom istraživanja zabilježeni su lokaliteti izuzetno bogati lišajnim vrstama, kao što je prašuma bukve u predjelu Kuti, šire područje Budinjaka, Sv. Gera, a također i svi istraživani stari travnjački voćnjaci. Prema Prodromusu flore lišaja Jugoslavije (Kušan, 1953.g.) na podučju Žumberka i Samoborskoga gorja pronađene su sljedeće svojte uvrštene na Crveni popis lišaja Hrvatske (2007): Baeomyces rufus (NT – gotovo ugrožena svojta), Dibaeis baeomyces (VU), Lobaria pulmonaria (VU), Menegazzia terebrata (VU) i Solorina saccata (VU).

FAUNA

Područje Parka obiluje i životinjskim vrstama.
Iako ne često, ovdje se može susresti i velike grabežljivce kao što su medvjed (Ursus arctos) i vuk (Canis lupus). Brojni su mali sisavci, vodozemci, gmazovi te vrlo raznolik svijet beskralješnjaka.
Mnogo je vrsta ptica koje obitavaju na ovom području – tu su, između ostalih i grabljivice (primjerice jastreb kokošar) te ptice koje obitavaju uz potoke (vodenkos, gorska pliska). Vodozemci i gmazovi ovog područja obuhvaćaju većinu vrsta karakterističnih i za ostali dio kontinentalne Hrvatske. No, osim pjegavog daždevnjaka (Salamandra salamandra) čestog ovdašnjeg stanovnika, zabilježen je na najvećim nadmorskim visinama u Parku i rijedak crni daždevnjak (Salamandra atra). Lokve (bare) koje su se nekada koristile za napajanje stoke važna su mrijestilišta mnogim vodozemcima, poput vodenjaka, krastača i žaba. Od zmija zabilježen je pepeljasti poskok (Vipera ammodytes), bjelouška (Natrix natrix), bjelica (Elaphe longissima), smukulja (Coronella austriaca) i ribarica (Natrix tessellata) – strogo zaštićena vrsta koja se nalazi i na Crvenom popisu. Od guštera najčešća je zidna gušterica (Podarcis muralis), zatim sljepić (Anguis fragilis), a dolaze i zelembać (Lacerta viridis) i živorodna gušterica (Lacerta vivipara). S obzirom na ekološke uvjete kao što su temperatura vode, količina kisika i brzina protoka u potocima na području Parka prirode pastrva je čest stanovnik.
Nikako se ne smiju izostaviti i brojni beskralješnjaci koji uvelike pridonose bogatstvu biološke raznolikosti ovoga kraja. Mnogi od njih su također ugroženi, a zbog nedovoljne istraženosti za mnoge se tek očekuje da će se zabilježiti. Spomenimo samo globalno osjetljivu vrstu leptira gorskoga plavca (Maculinea rebeli), čiji opstanak usko ovisi o drugim vrstama, poput livadne biljke hraniteljice križne sirištare, te isto tako ugroženog i zaštićenog šumskog mrava.

Izuzetni značaj u sastavu faune ima i dinarski krš koji u svojim podzemnim objektima (spiljama i jamama) okuplja brojne još neistražene vrste beskralješnjaka, a zastupljeni su i šišmiši kao naša najugroženija skupina sisavaca. Nedavnim istraživanjima krškog podzemlja na području Parka pronađene su i vrste člankonošaca nove za znanost.